Sta je to Magija?


Magija, šta je to?

Kada bi malo racionalnije i bez straha prišli temi Magije uvideli bi jasnu nit razvoja od „ko zna od kada“ do danas. Magija kao ideja, ritual i verovanje postoji oduvek.
Reč Magija nastala je od grčke reči μαγικός , ili od latinske reči sortiarius, koja označava „onaj koji utiče na sudbinu“.
Magija NIJE nadprirodna niti je NE prirodna, ona je deo ili oblik naših neosvešćenih moći. Magija kao delanje ili ideja predstavlja, pre svega, pokušaj osvešćivanja i razumevanja sopstvenih potencijala.
Prema tome, Magija je pre svega tendencija da unutrašnjim silama utičemo na svet oko sebe!
Uobičajena predstava Magije kao arhaične i primitivne osobine ljudi je LAŽNA! Danas se Magija praktikuje svuda, i na svakom koraku!!!

Magija i Mašta
O funkciji Mašte se malo piše i objavljuju ozbiljne studije, a to nije slučajnost. Funkcije Mašte su malo poznate, a kada se o njima govori uglavnom je to u kontekstu da je Mašta nekakva zakržljala funkcija svesti, zadužena za zamajavanje, gubljenje vremena i sl..... Medutim, i to je LAŽ! Mašta i vizuelizacija, vizije i jasnovidjenje su veoma OZBILJNE moći.
Ukratko rečeno Mašta je osnovna funkcija „uspavane“ desne hemisfere mozga, neosvešćena funkcija Hipofize i Epifize. Ona je snažan potencijal svih ljudi, „zadužen“ za Direktnu spoznaju (pa i prosvetljenje),  zdrav duhovni rast, kao i „činjenje čuda“. Ovladavanjem ovim prostorom svesti, čovek postaje CELOVITO biće! Ono što se smatra „nadprirodnim“ nije ništa drugo do ne razumevanja funkcionisanja Mašte, pa i Magije. Sistem po kome funkcionišu je NAD uzročan, odnosno, sinhronicistički.

Magija i Tajne
Tačno je da su pravi magijski obredi strogo čuvane tajne, i elitistički organizovane. Drugim rečima osoba da bi se bavila praktikovanjem magije morala je da prodje fazu inicijacije, a znanja su se čuvala u malim grupama „odabranih“. Od najčuvenijih Elusijanskih misterija do danas tzv Visoka Magija je izvan pogleda običnog čoveka. Pa čak i čuvena Pitagorejska škola bila je svojevrsna „sekta“ kojoj su pripadali malobrojni i izabrani, a na ulazu u njhove prostorije pisalo je „Profani stop“ (svetovni stop) Zašto je to tako?
Magija i magijski rituali su čuvani iz više razloga. Prvo, ovladavanje magiskim moćima nije znanje koje bi se delilo svakom ko poželi, jer „tehnologija magijašenja“ je složena i zahteva odredjena znanja. Ne upućenima bi se teško moglo obajsniti bez predhodnog znanja i edukacije iz različitih oblasti. Drugo, moć se ne deli. Imanje moći daje superiornost i osećaj posebnosti, te vladanje nad drugima. Treće, iako se ovo ne spominje, ali je veoma važno naglasiti, da praktikanti u većini arhaičnih magijskih rituala su bili pripremljene osobe. To znači da su praktikanti Viskoke Magije, nasuprot mišljenju koje se svakodnevno plasira, morali da prodju odredjenu fazu „čišćenja“ i postanu visoko Moralne osobe. Četvrto, sama suština Magijskog praktikovanja je bazirana na spoznajnim doživljajima, znači, ona je intimna, te grandiozne ceremonije, javno objavljivanje, fanfare i svetina joj nisu potrebne. Ovo je osnovna razlika u tzv crkveno verskim obredima i Magijskim ritualima (ritual, kult i obred su sinonimi).

Magija, Dobro i Zlo
Danas, i mnogo pre danas, stvara se vrlo tendenciozan MIT o povezanosti Magije i Zla. Kada se govori o Magiji nekako se uvek spominju i sekte, Crna Magija, satanizam i slično. Čovek pri pomisli na Magiju i magijašenje stvara u napred odbojan stav! Medjutim, Istina o Magiji je Ipak malo drugačija. Magija kao uspavane moći svakog čoveka velika su pretnja tzv racionalnim sistemima, vladavinama, i ostalim hijerarhijskim tvorevinama, čiji je imperativ Vladanje i Dominacija nad drugima. To ćemo za sada da ostavimo na strani, i da zavirimo u svet „Dobra i Zla“.
Kao i svaka druga funkcija svesti, uže rečeno Psihe, može da se zloupotrebi. Pomislite samo koliko ima ljudi, koji se ponašaju sebično, beskrupulozno, agresivno, i slično. Ista stvar je i sa upotrebom Magije. Ukoliko osoba nije Emocionalno zrela, ona će korišćenjem magijskih moći, pokušavati da „izgradi uobrazilju samo-važnosti“ te je zloupotrebljivati u cilju Dominacije nad drugima. U psihologiji bi se to izrazilo rečima „ako ja patim, patićeš i ti“. Ova „nasilna empatija bola“ proizašla je iz dubokih emocionalnih  povreda i trauma, koje rezultiraju sopstvenim ne prihvatanjem, te osobe ne vide načina da vole sebe i druge, zloupotrebljavaće ove veštine i spoznaje (ako su nekim slučajem došle do njih). Prema tome, sama tehnologija Magije nije ni Dobra ni Loša, već zavisi od cilja samog praktikanta, a to je ISTINA o kojoj se malo priča!!!

Magija i Okultno
Hajde da se pozabavimo tom strašnom reči Okultno. Ova reč nastala je iz latinske reči Occulta, što znači SKRIVENO. I ništa dalje od toga. Kao što smo već napomenuli Skriveno i Tajnovito znanje koje se prenosi „upućenima“ predhodno smo objasnili.
Možda bi se neko zapitao ako Magija nije ni dobra ni loša zašto je Tajnovita i skrivena?! Pa, odgovor je jednostavan zato što je MOĆNA. Ne samo zbog ostvarivanja želja, već i zbog nečeg dragocenijeg, a to je odredjena vrsta Spoznaje unutrašnjih Moći. Pomislite samo ovo, da li vam je ikada neko ko je Bogat objasnio kako i na koji način je došao do novca, i kako i na koji način i dalje vlada i ostvaruje svoju Socijalnu moć. Naravno da nije!

Magija i Sekte
Hajde prvo da razjasnimo toliko upotrebljivan izraz Sekte. Nastao je od latinskog glagola secare, što znači smanjiti, iseći, u smislu smanjenja članstva odredjenoj široj grupi. Sekta kao danas, nije oduvek imala negativnu konotaciju, a posebno nije imala religijski karakter. U pravom, neutralnom smislu – sekta predstavlja manju grupu, dobro organizovanu, koja čvrsto sledi sopetvena načela. U ovom kontekstu, svaki politički vrh, u okviru jedne šire grupe zvana stranska ili partija, je sekta. U staroj grčkoj sekta je bila vezana za filozofske grupe, dok je u početku hrišćanstva – hrišćanstvo bila sekta u odnosu na stariji judaizam. Bilo kako bilo, osnovna odlika sekti je njihova rigidna sledbenost odredjenom vrednosnom sistemu, učenju, i čvrsta organizacija. Mnogi totalitarni režimi, kao svoje političko jezgro, ima malu čvrstu grupu ili sektu.
Religioznost vezana za sekte i tzv sektašenje je usled  ne razumevanja funkcionisanja svih malih grupa, pa i sekti. Da bi male grupe održale svoju Vlast i Moć, ili da bi je stekle, one se moraju „držati čvrsto“, odnosno, njeni članovi se moraju držati čvrsto jedan za drugoga, usled koga dolazi do svojevrsnog izopačenja, jer se vlastita individualnost i osobnost na najrigidniji način odbacuje, a „duh grupe“ se stavlja iznad svakog pojedinc, uz poznatu floskulu „ako nisi sa nama protiv nas si“! Sad je malo jasnije šta je sekta, pa samim tim je njena priroda negativna, bilo da se radi o političkim ili verskim, ili nekim drugim sektama!!!!
Što se tiče Magije ona se može izvoditi individualno, ali iz odredjenih razloga nama poznatim, namerno se povezuje Magija sa „ozloglašenim sektama“. Naravno, da ne bude zabune, zloupotreba duhovnih moći kroz negativne magijske prakse, u okviru sekti, smatramo najgorim čovekovim padom!!!

Magija i Ezoterija
Hajde da „raskrinkamo“ i ovu opasnu reč Ezoterija. Ona je nastala od grčke reči esotheo što znači unutrašnji, mada se često prevodi i kao tajni. Ali, kao što smo već rekli gore u tekstu, svaka bitna, i važna znanja su elitistička, dostupna malom broju ljudi.
U današnje vreme Ezoterija je postala pogodna reč koja obuhvata čitav niz različitih znanja, ideja i praksi, ali svima njima je zajedničko to da: je cilj čoveka da dovedu do duhovne i metafizičke (svako duhovno je i metafizičko samo po sebi, znači izvan materijalne stvarnosti) spoznaje.
Poneki autori ukazuju na razliku izmedju Ezoterije i Okultnog, mada su to sinonimi. Ipak, pod Ezoterijom podrazumevaju duhovna i filozofska učenja, dok pod Oklutizmom nazivaju njihove prakse!
Često se navodi podela Ezoterije na:
·         Religijska ezoterija ili religiozni misticizam, poput budizma, sufizma, gnosticizma i sl.
·         Okultna ezoterija ili praktična, kao što su: Šamanizam, tantra, hermetizam, alhemija, astrologija....
·         Filozofska ezoterija, kao što je novoplatonizam, New Age i sl.

Magija i Religija
O ovom odnosu je dosta pisano.....ali svako je terao na svoju vodenicu! Istorijski posmatrano, svaka, ali svaka religija ima svoj i imala je svoj magijski ili praktični deo, ali i koren iz kog je ponikla. Danas svako zna da su koreni religije bili magijski, odnosno, ritualni. Neki rituali su bili Dobri, neki su bili Loši, odnosno, Zli (zloupotreba magije kao veštine), što je svojstveno, na žalost, većini ljudi, u svim istorijskim periodima.
Iako se spominju kao važne razlike vrsta ceremonija, mesta održavanja, inicijacije, i različite gluposti, koje pišu ili zlonamerni ili neinteligentni, osnovne – osnovne razlike su sledeće:
·         Osnovna filozofsko poimanje čoveka i njegovog životnog cilja ili puta. U tom smislu religija poput Hrišćanstva, što je sasvim karakteristično zapadnoj kulturi i civilizaciji „zagovara“ zadovoljenje duhovnih potreba oslanjajući se ka spolja, spoljnom autoritetu, sili, i sl. , u kojem čovek sebe vidi kao pasivnog i prihvatajućeg. Nasuprot tome, ezoterijsko filozofsko poimanje čoveka je obrnuto; sopstveni autoritet i snagu nalazi unutra, unutar sebe (što i sama reč Ezoterija znači – unutrašnji!), što je svojevrsno karakteristično istočnjačkoj kulturi i tradiciji.
·         Elitizam praktikovanja naspram okupljanju mnoštva. Kao što smo napomenuli, Ezoterijski rituali su „intimni“, baziraju se na unutrašnjoj promeni, koja eventualno vodi do spoljnih manifestacija, te stoga „intimnija“ mesta više odgovaraju ovakvoj vrsti rituala. Medjutim, ukoliko pogledamo starije forme praktikovanja magijskih obreda njen karakter je bio masovan i grupan, u okviru celog, ili bar većeg dela plemena, jer sakralno i svetovno je bilo spojeno.

Magija i Šamanizam
Ukoliko Magiju shvatimo kao specifičan oblik ezoterijske prakse, razlika izmedju šamanizma i magije gotovo da ne postoji. Osnovna razlika je ta da je šamanizam iskučivo orjentisan ka odredjenom polju delovanja, poput vidarsta i odbrane zajednice od negativnih sila, dok Magija nije orjentisana ka odredjenom polju delovanja.

Magija i astrologija: kontradiktornosti duhovne prakse
Često se veoma zlonamerno Magija i Astrologija čija je zajednički imenitelj Ezoterijska praksa izjednačuju, one su ipak sasvim suprotne prakse. Dok se kroz Astrologiju i njenu osnovnu alatku Horoskop pokušava razumeti te interpretirali astralni uticaj planeta na živi svet, na Zemlji, Magijska praksa je sasvim obratna, jer se bavi uticajem na svet oko sebe. Znači, jedno je proučavanje spoljnog uticaja kroz sinhronicitete i uspostavljanje smisaonih odnosa, a drugoo je njegovo izazivanje. Takodje, još jedna bitna stavka koja veže ove dve oblasti a to je Simbolika i Simboli. I jednoj i drugoj „disciplini“ potrebni su Simboli, kao moćnog „sredstva“ inicijacije i zaranjanja u dublje spoznaje i moći.

Magija i Simboli-ka
Upotrebu simbola u Magijskoj praksi objašnjavao je antropolog Frejzer, pomoću dva osnovna principa na kojima počiva magija, a to su simpatetički i prenosivi princip. Simpatetički princip se pre svega odnosi na princip Sličnosti ili Simpatije, ili asocijaciju ideja. Drugim rečima, traži se sličnost sa odredjenim predmetom na koji se deluje, putem simbolike holograma a to je da je deo istovetan celini. Princip antipatije, suprotnosti je da nalaženjem odgovarajućeg antipoda deluje na izabranu stvar, stvarajući nov efekat ili kreaciju. Princip dodira ili prenosivi, opredeljuje tzv „prenos“ ili uticaj namere i želje Maga na odaborani predmet magije, delujući naduzročno na njega. Klod Levi Štros je jedan od prvih antropologa koji je proučavao ove fenomene u primitivnim plemenima.
Uopšte simboli su neophodni u onom delovanju koje se bazira na naduzročnom delovanju jer pomažu svesti da se „poveže“ sa snagama onoga što je K.Jung nazvao kolektivno nesvesnim, riznicom arhetipskih slika i sila, i na taj način da deluje na fizičku ravan. Ovo je moguće jer osnovni Kosmički princip je Usložnjavanje.

Magija i Duhovni put
Ukoliko Magiju definišemo kao neutralan pojam, kao nastojanje da se deluje na spoljni svet pre svega na način koji angažuje unutrašnju spoznaju, iskustvo, tada se približavamo onome što bi nazvala duhovna staza ili praksa istočnih škola. Naravno, duhovni put je isključivo orjentisan na samospoznaju, pa je stoga „pasivan“ u odnosu na aktivno Magijsko delovanje. Medjutim, put duhovne spoznaje i ispunjavanje duhovnih potreba navodi duhovnog praktikanta na delovanje u pravcu ljubavi i empatije za ljude oko sebe, i šire. Gotovo da nema duhovnih praktikanata koji nisu posvećeni drugima, plemeniti. U osnovi ove dve prakse je upoznavanje unutrašnjeg sveta i delovanje iz njega. U svakom slučaju Duhovni put je mnogo širi pojam od Magije. Ono što smo hteli da istaknemo je to da Magija pre svega jeste duhovna praksa, a kada je oslobodjena uticaja nižeg astrala, zaista postaje svojevrstan način delovanja ratnika Svetlosti, kroz praksu koja je poznata kao Visoka Magija.
Na primer, Reiki energoterapija za koju ste svi više manje čuli, je terapija isceljivanja putem „ univerzalne ljubavi“. Što je praktikant reikista više oslobodjen, odnosno, u stanju da oseti, osvesti i  „emituje“ univerzalnu božansku energiju kroz svoju srčanu čakru na klijenta, efekti isceljivanja su veći! Putem simbola i reči reikista „ulazi“ u energetsko polje koje kasnije usmerava i kanališe prema klijentu.  Prema tome, ovako ukratko opisan reiki obred ili ritual, ima sve elemente magije: simbol, bajalicu i kontakt sa Višom silom! A recite – efekti reikija su dokazano isceljujući !!!!!

Vrste Magija
Najčešća podela magije je na Crnu i Belu magiju. Ovakva značajna, ali u suštini ne prikladna podela, nastala je na osnovima straha od, ali i same magijske prakse. Kao što smo svedoci da se u svetu oko nas dešavaju „više loših stvari“ nego dobrih, takava je priča i sa upotrebom, odnosno zloupotrebom magije u svrhe dominacije, kontrole, osvete, sebičnosti, pohlepe i td!
Osnovna podela Magije je na Visoku i Nisku magiju, onako kako to predlaže M.Poinsot. Prema njemu ova podela je na osnovu pasivnog ili aktivnog okultnog delovanja. U nisku magiju bi spadali talismani, prestenje, amajlije, totemi, horoskop, proricanje kroz pasulj, vidovitost, hiromantija, travarenje, igre sa kartama, kristali i kamenja, i sl. Jer se baziraju na nadi i veri u delovanje, bez uzimanja aktivnog učešća u direktnom uticanju na okolinu. Visoka Magija predstavlja bavljenjem Alhemije, Kabale, Tarot, Numerologija, i Metafizička tehnologija.
Jedna suptilnija podela Magije, prema S.Vlajiću, i to Visoke, je na: Magiju vremenom (dogadjaja), Magiju Brojevima, i Magiju Prostora.

Magijska praksa
Na žalost većina ljudi nije upućena ali mnogi, mnogi ljudi i grupe se bave magijama. Ovde ćemo maksimalno uprostiti priču, ali korišćenje magije ima 4 osnovna nivoa.
Prvi nivo je onaj individualni i svakodnevni. Korisnici usluga su uglavnom ljudi zatečeni u odredjenoj fazi života, koja se ispoljava kao izgubljenot, sludjenost i bespomoćnost. Iz ovoga proizilazi ili naivna želja da se veruje tzv nižim Magovima, a motivisana idejom da će drugi lakše da reše sopstveni problem. Ovakvi korisnici magijske prakse obično traže izlaz iz situacije za koju smatraju da nisu kadri sami da reše na jedan voljan i racionalan način. S druge strane, korisnici magijskih usluga su oni  koji ne mogu da izadju na kraj sa sopstvenim negativnim emocijama mržnje, besa i osvetoljubivosti, kojima ne treba pomoć magijaša, i to crnih, nego pomoć psihoterapeuta. Magovi koji se bave individualno ovakvim vrstama usluga su uglavnom tzv ljudi iz naroda. Problem kod bavljenja ovakvom vrstom magija je taj što takvi Magovi su ljudi koji su na intuitivan način spoznali neke svoje nazovi nadprirodne moći poput intuicije ili jasnovidjenja, ili nešto tome slično. Takodje verovatno su „inicirani u tajne rituale „ od strane svojih predaka. Šta je tu problem? Problem je sledeći: praksa tih ljudi nije „profesionalna“. Nemaju dovoljno znanja, etičke odgovornosti prema svom radu, posledicama i prema klijentu! Edukacija iz ove oblasti danas je sve više javna, ili bar dostupna upornim tragaocima. Praksa ovih Magova nije konstantna, oni su svojevrsni amateri, a samim tim i opasni, zbog NEODGOVORNOSTI i NEZNANJA. Ovakav tip Magova ne razume da je Magija samo jedan od načina delovanja na putu duhovnosti, preobrazbe ka višim, a samim tim i etičkim nivoima svesti. Najbolje od ovih Magova su Travari!
Drugi tip bavljenja magijom je tzv šamanizam. Na žalost ta devna znanja i tradicija direktnih spoznaja zastupljena su još samo u nekim delovima sveta, daleko od očiju civilizacije. Ovakav način rada i prakse nema nikakve ali nikakve veze sa tzv Vlaškom magijom. Naivni korisnici usluga Vlaških magova bi trebalo dobro da se zapitaju kome se obraćaju i kakva je dugoročna korist od toga!!!!!
Treći tip bavljenja magijom je u okviru crkvi, hrišćanskih, islamskih i slično. Sigurno ste čuli mit o tome da Hodze najbolje skidaju kletve!? Ovakav tip bavljenja je tradicionalan, etičan (moralan) ali često skriven (jer je u koliziji sa religijom), i individualan i ne organizovan. U svakom slučaju je bolje obratiti se sveštenom licu nego gorenavedenim Magovima.
Za četvrti tip bavljenja magijom, većina ljudi je neupućena. Ona je dobro organizovana, naučna i tradicionalna, sistematična, elitistična, i veoma, veoma moćna. Ljudi koji se time bav nisu ubogi amateri niti  intuitivno „lutaju po prostoru onostranog“.

Zloupotreba Magije
Kao i sva ljudska delatnost magija je na žalost često i prečesto zloupotrebljavana!
Po jednom od osnovnih principa Univerzuma, te Zakona Karme, poznatog još i od Eluisinskih misterija (bronzano doba, mikemska kultura) glasi:
kako seješ, tako ćes i žnjati!
Ovaj vrhunski etički princip ustrojstva neka bude orjentir i upozorenje svima onima koji se bave zloupotrebom! Istinitost ovog drevnog principa SVAKO MOŽE PROVERITI Regresivnom terapijom!!!!

Ko se danas bavi Magijom?
Mislim da smo do sada dosta objasnili. Za kraj navešćemo neke Javne institutucije koje organizovano proučavaju i usavrsavaju  ove fenomene:

Društvo za istraživanja psihičkih fenomena, 1882 godine u Londonu, Engleska
Američka asocijacija za istraživanje parapsiholoških pojava osnovana 1884 godine u Bostonu
Bostonsko udruženje za istraživanje psihičkih fenomena, osnovano 1925 godine
Italijanska asocijacija za psihofonske studije, Milano, 1979 god
Australijski institut za parapsihološke studije, osnovan 1977 god.
Internacionalno udruženje za studije bliske smrti, osnovano 1981 god, u SAD

A da ne spomenemo vojne institute poput oonog u Češkoj, Rusiji, Engleskoj i td....

Pa ko bi danas išao u zabiti kod vidovitih bakutanera, ubogih amatera i td.....




Нема коментара:

Постави коментар