Magija, šta je to?
Kada bi malo
racionalnije i bez straha prišli temi Magije uvideli bi jasnu nit razvoja od
„ko zna od kada“ do danas. Magija kao ideja, ritual i verovanje postoji oduvek.
Reč Magija nastala je
od grčke reči μαγικός , ili od latinske reči sortiarius, koja označava „onaj
koji utiče na sudbinu“.
Magija NIJE nadprirodna
niti je NE prirodna, ona je deo ili oblik naših neosvešćenih moći. Magija kao
delanje ili ideja predstavlja, pre svega, pokušaj osvešćivanja i razumevanja
sopstvenih potencijala.
Prema tome, Magija je
pre svega tendencija da unutrašnjim silama utičemo na svet oko sebe!
Uobičajena predstava
Magije kao arhaične i primitivne osobine ljudi je LAŽNA! Danas se Magija
praktikuje svuda, i na svakom koraku!!!
Magija i Mašta
O funkciji Mašte se
malo piše i objavljuju ozbiljne studije, a to nije slučajnost. Funkcije Mašte
su malo poznate, a kada se o njima govori uglavnom je to u kontekstu da je
Mašta nekakva zakržljala funkcija svesti, zadužena za zamajavanje, gubljenje
vremena i sl..... Medutim, i to je LAŽ! Mašta i vizuelizacija, vizije i
jasnovidjenje su veoma OZBILJNE moći.
Ukratko rečeno Mašta je
osnovna funkcija „uspavane“ desne hemisfere mozga, neosvešćena funkcija
Hipofize i Epifize. Ona je snažan potencijal svih ljudi, „zadužen“ za Direktnu
spoznaju (pa i prosvetljenje), zdrav
duhovni rast, kao i „činjenje čuda“. Ovladavanjem ovim prostorom svesti, čovek
postaje CELOVITO biće! Ono što se smatra „nadprirodnim“ nije ništa drugo do ne
razumevanja funkcionisanja Mašte, pa i Magije. Sistem po kome funkcionišu je
NAD uzročan, odnosno, sinhronicistički.
Magija i Tajne
Tačno je da su pravi
magijski obredi strogo čuvane tajne, i elitistički organizovane. Drugim rečima
osoba da bi se bavila praktikovanjem magije morala je da prodje fazu
inicijacije, a znanja su se čuvala u malim grupama „odabranih“. Od najčuvenijih
Elusijanskih misterija do danas tzv Visoka Magija je izvan pogleda običnog
čoveka. Pa čak i čuvena Pitagorejska škola bila je svojevrsna „sekta“ kojoj su
pripadali malobrojni i izabrani, a na ulazu u njhove prostorije pisalo je
„Profani stop“ (svetovni stop) Zašto je to tako?
Magija i magijski
rituali su čuvani iz više razloga. Prvo, ovladavanje magiskim moćima nije
znanje koje bi se delilo svakom ko poželi, jer „tehnologija magijašenja“ je
složena i zahteva odredjena znanja. Ne upućenima bi se teško moglo obajsniti
bez predhodnog znanja i edukacije iz različitih oblasti. Drugo, moć se ne deli.
Imanje moći daje superiornost i osećaj posebnosti, te vladanje nad drugima.
Treće, iako se ovo ne spominje, ali je veoma važno naglasiti, da praktikanti u
većini arhaičnih magijskih rituala su bili pripremljene osobe. To znači da su
praktikanti Viskoke Magije, nasuprot mišljenju koje se svakodnevno plasira,
morali da prodju odredjenu fazu „čišćenja“ i postanu visoko Moralne osobe.
Četvrto, sama suština Magijskog praktikovanja je bazirana na spoznajnim
doživljajima, znači, ona je intimna, te grandiozne ceremonije, javno
objavljivanje, fanfare i svetina joj nisu potrebne. Ovo je osnovna razlika u
tzv crkveno verskim obredima i Magijskim ritualima (ritual, kult i obred su sinonimi).
Magija, Dobro i Zlo
Danas, i mnogo pre
danas, stvara se vrlo tendenciozan MIT o povezanosti Magije i Zla. Kada se
govori o Magiji nekako se uvek spominju i sekte, Crna Magija, satanizam i
slično. Čovek pri pomisli na Magiju i magijašenje stvara u napred odbojan stav!
Medjutim, Istina o Magiji je Ipak malo drugačija. Magija kao uspavane moći svakog čoveka velika su pretnja tzv
racionalnim sistemima, vladavinama, i ostalim hijerarhijskim tvorevinama, čiji
je imperativ Vladanje i Dominacija nad drugima. To ćemo za sada da ostavimo na
strani, i da zavirimo u svet „Dobra i Zla“.
Kao i svaka druga
funkcija svesti, uže rečeno Psihe, može da se zloupotrebi. Pomislite samo
koliko ima ljudi, koji se ponašaju sebično, beskrupulozno, agresivno, i slično.
Ista stvar je i sa upotrebom Magije. Ukoliko osoba nije Emocionalno zrela, ona
će korišćenjem magijskih moći, pokušavati da „izgradi uobrazilju samo-važnosti“
te je zloupotrebljivati u cilju Dominacije nad drugima. U psihologiji bi se to
izrazilo rečima „ako ja patim, patićeš i ti“. Ova „nasilna empatija bola“
proizašla je iz dubokih emocionalnih
povreda i trauma, koje rezultiraju sopstvenim ne prihvatanjem, te osobe
ne vide načina da vole sebe i druge, zloupotrebljavaće ove veštine i spoznaje
(ako su nekim slučajem došle do njih). Prema tome, sama tehnologija Magije nije
ni Dobra ni Loša, već zavisi od cilja samog praktikanta, a to je ISTINA o kojoj
se malo priča!!!
Magija i Okultno
Hajde da se pozabavimo
tom strašnom reči Okultno. Ova reč nastala je iz latinske reči Occulta, što
znači SKRIVENO. I ništa dalje od toga. Kao što smo već napomenuli Skriveno i
Tajnovito znanje koje se prenosi „upućenima“ predhodno smo objasnili.
Možda bi se neko
zapitao ako Magija nije ni dobra ni loša zašto je Tajnovita i skrivena?! Pa,
odgovor je jednostavan zato što je MOĆNA. Ne samo zbog ostvarivanja želja, već
i zbog nečeg dragocenijeg, a to je odredjena vrsta Spoznaje unutrašnjih Moći.
Pomislite samo ovo, da li vam je ikada neko ko je Bogat objasnio kako i na koji
način je došao do novca, i kako i na koji način i dalje vlada i ostvaruje svoju
Socijalnu moć. Naravno da nije!
Magija i Sekte
Hajde prvo da razjasnimo
toliko upotrebljivan izraz Sekte. Nastao je od latinskog glagola secare, što
znači smanjiti, iseći, u smislu smanjenja članstva odredjenoj široj grupi.
Sekta kao danas, nije oduvek imala negativnu konotaciju, a posebno nije imala
religijski karakter. U pravom, neutralnom smislu – sekta predstavlja manju
grupu, dobro organizovanu, koja čvrsto sledi sopetvena načela. U ovom
kontekstu, svaki politički vrh, u okviru jedne šire grupe zvana stranska ili
partija, je sekta. U staroj grčkoj sekta je bila vezana za filozofske grupe,
dok je u početku hrišćanstva – hrišćanstvo bila sekta u odnosu na stariji
judaizam. Bilo kako bilo, osnovna odlika sekti je njihova rigidna sledbenost
odredjenom vrednosnom sistemu, učenju, i čvrsta organizacija. Mnogi totalitarni
režimi, kao svoje političko jezgro, ima malu čvrstu grupu ili sektu.
Religioznost vezana za
sekte i tzv sektašenje je usled ne
razumevanja funkcionisanja svih malih grupa, pa i sekti. Da bi male grupe
održale svoju Vlast i Moć, ili da bi je stekle, one se moraju „držati čvrsto“,
odnosno, njeni članovi se moraju držati čvrsto jedan za drugoga, usled koga
dolazi do svojevrsnog izopačenja, jer se vlastita individualnost i osobnost na
najrigidniji način odbacuje, a „duh grupe“ se stavlja iznad svakog pojedinc, uz
poznatu floskulu „ako nisi sa nama protiv nas si“! Sad je malo jasnije šta je
sekta, pa samim tim je njena priroda negativna,
bilo da se radi o političkim ili verskim, ili nekim drugim sektama!!!!
Što se tiče Magije ona
se može izvoditi individualno, ali iz odredjenih razloga nama poznatim, namerno
se povezuje Magija sa „ozloglašenim sektama“. Naravno, da ne bude zabune,
zloupotreba duhovnih moći kroz negativne
magijske prakse, u okviru sekti, smatramo najgorim čovekovim padom!!!
Magija i Ezoterija
Hajde da „raskrinkamo“
i ovu opasnu reč Ezoterija. Ona je nastala od grčke reči esotheo što znači unutrašnji, mada se često prevodi i kao tajni.
Ali, kao što smo već rekli gore u tekstu, svaka bitna, i važna znanja su
elitistička, dostupna malom broju ljudi.
U današnje vreme
Ezoterija je postala pogodna reč koja obuhvata čitav niz različitih znanja,
ideja i praksi, ali svima njima je zajedničko to da: je cilj čoveka da dovedu do duhovne i metafizičke (svako duhovno
je i metafizičko samo po sebi, znači izvan materijalne stvarnosti) spoznaje.
Poneki autori ukazuju
na razliku izmedju Ezoterije i Okultnog, mada su to sinonimi. Ipak, pod
Ezoterijom podrazumevaju duhovna i filozofska učenja, dok pod Oklutizmom
nazivaju njihove prakse!
Često se navodi podela
Ezoterije na:
·
Religijska ezoterija ili religiozni misticizam,
poput budizma, sufizma, gnosticizma i sl.
·
Okultna ezoterija ili praktična, kao što
su: Šamanizam, tantra, hermetizam, alhemija, astrologija....
·
Filozofska ezoterija, kao što je
novoplatonizam, New Age i sl.
Magija i Religija
O ovom odnosu je dosta
pisano.....ali svako je terao na svoju vodenicu! Istorijski posmatrano, svaka,
ali svaka religija ima svoj i imala je svoj magijski ili praktični deo, ali i
koren iz kog je ponikla. Danas svako zna da su koreni religije bili magijski,
odnosno, ritualni. Neki rituali su bili Dobri, neki su bili Loši, odnosno, Zli
(zloupotreba magije kao veštine), što je svojstveno, na žalost, većini ljudi, u
svim istorijskim periodima.
Iako se spominju kao
važne razlike vrsta ceremonija, mesta održavanja, inicijacije, i različite
gluposti, koje pišu ili zlonamerni ili neinteligentni, osnovne – osnovne
razlike su sledeće:
·
Osnovna filozofsko poimanje čoveka i
njegovog životnog cilja ili puta. U tom smislu religija poput Hrišćanstva, što
je sasvim karakteristično zapadnoj kulturi i civilizaciji „zagovara“
zadovoljenje duhovnih potreba oslanjajući se ka spolja, spoljnom autoritetu,
sili, i sl. , u kojem čovek sebe vidi kao pasivnog i prihvatajućeg. Nasuprot
tome, ezoterijsko filozofsko poimanje čoveka je obrnuto; sopstveni autoritet i
snagu nalazi unutra, unutar sebe (što i sama reč Ezoterija znači – unutrašnji!),
što je svojevrsno karakteristično istočnjačkoj kulturi i tradiciji.
·
Elitizam praktikovanja naspram okupljanju
mnoštva. Kao što smo napomenuli, Ezoterijski rituali su „intimni“, baziraju se
na unutrašnjoj promeni, koja eventualno vodi do spoljnih manifestacija, te
stoga „intimnija“ mesta više odgovaraju ovakvoj vrsti rituala. Medjutim,
ukoliko pogledamo starije forme praktikovanja magijskih obreda njen karakter je
bio masovan i grupan, u okviru celog, ili bar većeg dela plemena, jer sakralno
i svetovno je bilo spojeno.
Magija i Šamanizam
Ukoliko Magiju shvatimo
kao specifičan oblik ezoterijske prakse, razlika izmedju šamanizma i magije
gotovo da ne postoji. Osnovna razlika je ta da je šamanizam iskučivo orjentisan
ka odredjenom polju delovanja, poput vidarsta i odbrane zajednice od negativnih
sila, dok Magija nije orjentisana ka odredjenom polju delovanja.
Magija i astrologija: kontradiktornosti duhovne prakse
Često se veoma
zlonamerno Magija i Astrologija čija je zajednički imenitelj Ezoterijska praksa
izjednačuju, one su ipak sasvim suprotne prakse. Dok se kroz Astrologiju i
njenu osnovnu alatku Horoskop pokušava razumeti te interpretirali astralni
uticaj planeta na živi svet, na Zemlji, Magijska praksa je sasvim obratna, jer
se bavi uticajem na svet oko sebe. Znači, jedno je proučavanje spoljnog uticaja
kroz sinhronicitete i uspostavljanje smisaonih odnosa, a drugoo je njegovo
izazivanje. Takodje, još jedna bitna stavka koja veže ove dve oblasti a to je
Simbolika i Simboli. I jednoj i drugoj „disciplini“ potrebni su Simboli, kao
moćnog „sredstva“ inicijacije i zaranjanja u dublje spoznaje i moći.
Magija i Simboli-ka
Upotrebu simbola u Magijskoj praksi objašnjavao je antropolog Frejzer,
pomoću dva osnovna principa na kojima počiva magija, a to su simpatetički i prenosivi
princip. Simpatetički princip se pre svega odnosi na princip Sličnosti ili
Simpatije, ili asocijaciju ideja. Drugim rečima, traži se sličnost sa
odredjenim predmetom na koji se deluje, putem simbolike holograma a to je da je
deo istovetan celini. Princip antipatije, suprotnosti je da nalaženjem
odgovarajućeg antipoda deluje na izabranu stvar, stvarajući nov efekat ili
kreaciju. Princip dodira ili prenosivi, opredeljuje tzv „prenos“ ili uticaj
namere i želje Maga na odaborani predmet magije, delujući naduzročno na njega.
Klod Levi Štros je jedan od prvih antropologa koji je proučavao ove fenomene u
primitivnim plemenima.
Uopšte simboli su neophodni u onom delovanju koje se bazira na
naduzročnom delovanju jer pomažu svesti da se „poveže“ sa snagama onoga što je K.Jung
nazvao kolektivno nesvesnim, riznicom arhetipskih slika i sila, i na taj način
da deluje na fizičku ravan. Ovo je moguće jer osnovni Kosmički princip je
Usložnjavanje.
Magija i Duhovni put
Ukoliko Magiju definišemo kao neutralan
pojam, kao nastojanje da se deluje na spoljni svet pre svega na način koji
angažuje unutrašnju spoznaju, iskustvo, tada se približavamo onome što bi nazvala
duhovna staza ili praksa istočnih škola. Naravno, duhovni put je isključivo
orjentisan na samospoznaju, pa je stoga „pasivan“ u odnosu na aktivno Magijsko
delovanje. Medjutim, put duhovne spoznaje i ispunjavanje duhovnih potreba
navodi duhovnog praktikanta na delovanje u pravcu ljubavi i empatije za ljude
oko sebe, i šire. Gotovo da nema duhovnih praktikanata koji nisu posvećeni
drugima, plemeniti. U osnovi ove dve prakse je upoznavanje unutrašnjeg sveta i
delovanje iz njega. U svakom slučaju Duhovni put je mnogo širi pojam od Magije.
Ono što smo hteli da istaknemo je to da Magija pre svega jeste duhovna praksa,
a kada je oslobodjena uticaja nižeg astrala, zaista postaje svojevrstan način
delovanja ratnika Svetlosti, kroz praksu koja je poznata kao Visoka Magija.
Na primer, Reiki energoterapija za koju ste svi više manje čuli, je
terapija isceljivanja putem „ univerzalne ljubavi“. Što je praktikant reikista
više oslobodjen, odnosno, u stanju da oseti, osvesti i „emituje“ univerzalnu božansku energiju kroz
svoju srčanu čakru na klijenta, efekti isceljivanja su veći! Putem simbola i
reči reikista „ulazi“ u energetsko polje koje kasnije usmerava i kanališe prema
klijentu. Prema tome, ovako ukratko
opisan reiki obred ili ritual, ima sve elemente magije: simbol, bajalicu i
kontakt sa Višom silom! A recite – efekti reikija su dokazano isceljujući !!!!!
Vrste Magija
Najčešća podela magije je na Crnu i Belu magiju. Ovakva značajna, ali u
suštini ne prikladna podela, nastala je na osnovima straha od, ali i same
magijske prakse. Kao što smo svedoci da se u svetu oko nas dešavaju „više loših
stvari“ nego dobrih, takava je priča i sa upotrebom, odnosno zloupotrebom
magije u svrhe dominacije, kontrole, osvete, sebičnosti, pohlepe i td!
Osnovna podela Magije je na Visoku i Nisku magiju, onako kako to
predlaže M.Poinsot. Prema njemu ova podela je na osnovu pasivnog ili aktivnog
okultnog delovanja. U nisku magiju bi spadali talismani, prestenje, amajlije,
totemi, horoskop, proricanje kroz pasulj, vidovitost, hiromantija, travarenje,
igre sa kartama, kristali i kamenja, i sl. Jer se baziraju na nadi i veri u
delovanje, bez uzimanja aktivnog učešća u direktnom uticanju na okolinu. Visoka
Magija predstavlja bavljenjem Alhemije, Kabale, Tarot, Numerologija, i
Metafizička tehnologija.
Jedna suptilnija podela Magije, prema S.Vlajiću, i to Visoke, je na:
Magiju vremenom (dogadjaja), Magiju Brojevima, i Magiju Prostora.
Magijska praksa
Na žalost većina ljudi nije upućena ali mnogi, mnogi ljudi i grupe se bave
magijama. Ovde ćemo maksimalno uprostiti priču, ali korišćenje magije ima 4
osnovna nivoa.
Prvi nivo je
onaj individualni i svakodnevni. Korisnici usluga su uglavnom ljudi zatečeni u
odredjenoj fazi života, koja se ispoljava kao izgubljenot, sludjenost i
bespomoćnost. Iz ovoga proizilazi ili naivna želja da se veruje tzv nižim Magovima,
a motivisana idejom da će drugi lakše da reše sopstveni problem. Ovakvi
korisnici magijske prakse obično traže izlaz iz situacije za koju smatraju da
nisu kadri sami da reše na jedan voljan i racionalan način. S druge strane,
korisnici magijskih usluga su oni koji
ne mogu da izadju na kraj sa sopstvenim negativnim emocijama mržnje, besa i
osvetoljubivosti, kojima ne treba pomoć magijaša, i to crnih, nego pomoć
psihoterapeuta. Magovi koji se bave individualno ovakvim vrstama usluga su
uglavnom tzv ljudi iz naroda. Problem kod bavljenja ovakvom vrstom magija je
taj što takvi Magovi su ljudi koji su na intuitivan način spoznali neke svoje
nazovi nadprirodne moći poput intuicije ili jasnovidjenja, ili nešto tome
slično. Takodje verovatno su „inicirani u tajne rituale „ od strane svojih
predaka. Šta je tu problem? Problem je sledeći: praksa tih ljudi nije „profesionalna“.
Nemaju dovoljno znanja, etičke odgovornosti prema svom radu, posledicama i
prema klijentu! Edukacija iz ove oblasti danas je sve više javna, ili bar
dostupna upornim tragaocima. Praksa ovih Magova nije konstantna, oni su
svojevrsni amateri, a samim tim i opasni, zbog NEODGOVORNOSTI i NEZNANJA.
Ovakav tip Magova ne razume da je Magija samo jedan od načina delovanja na putu
duhovnosti, preobrazbe ka višim, a samim tim i etičkim nivoima svesti. Najbolje
od ovih Magova su Travari!
Drugi tip
bavljenja magijom je tzv šamanizam. Na žalost ta devna znanja i tradicija
direktnih spoznaja zastupljena su još samo u nekim delovima sveta, daleko od
očiju civilizacije. Ovakav način rada i prakse nema nikakve ali nikakve veze sa
tzv Vlaškom magijom. Naivni
korisnici usluga Vlaških magova bi trebalo dobro da se zapitaju kome se
obraćaju i kakva je dugoročna korist od toga!!!!!
Treći tip
bavljenja magijom je u okviru crkvi, hrišćanskih, islamskih i slično. Sigurno
ste čuli mit o tome da Hodze najbolje skidaju kletve!? Ovakav tip bavljenja je
tradicionalan, etičan (moralan) ali često skriven (jer je u koliziji sa
religijom), i individualan i ne organizovan. U svakom slučaju je bolje obratiti
se sveštenom licu nego gorenavedenim Magovima.
Za četvrti tip
bavljenja magijom, većina ljudi je neupućena. Ona je dobro organizovana, naučna
i tradicionalna, sistematična, elitistična, i veoma, veoma moćna. Ljudi koji se
time bav nisu ubogi amateri niti intuitivno „lutaju po prostoru onostranog“.
Zloupotreba Magije
Kao i sva ljudska delatnost magija je na žalost često i prečesto
zloupotrebljavana!
Po jednom od osnovnih principa Univerzuma, te Zakona Karme, poznatog još
i od Eluisinskih misterija (bronzano doba, mikemska kultura) glasi:
kako seješ, tako ćes i žnjati!
kako seješ, tako ćes i žnjati!
Ovaj vrhunski etički princip ustrojstva neka bude orjentir i upozorenje
svima onima koji se bave zloupotrebom! Istinitost ovog drevnog principa SVAKO
MOŽE PROVERITI Regresivnom terapijom!!!!
Ko se danas bavi Magijom?
Mislim da smo do sada dosta objasnili. Za kraj navešćemo neke Javne institutucije
koje organizovano proučavaju i usavrsavaju ove fenomene:
Društvo za istraživanja psihičkih fenomena, 1882 godine u Londonu,
Engleska
Američka asocijacija za istraživanje parapsiholoških pojava osnovana
1884 godine u Bostonu
Bostonsko udruženje za istraživanje psihičkih fenomena, osnovano 1925
godine
Italijanska asocijacija za psihofonske studije, Milano, 1979 god
Australijski institut za parapsihološke studije, osnovan 1977 god.
Internacionalno udruženje za studije bliske smrti, osnovano 1981 god, u
SAD
A da ne spomenemo vojne institute poput oonog u Češkoj, Rusiji,
Engleskoj i td....
Pa ko bi danas išao u zabiti kod vidovitih bakutanera, ubogih amatera i
td.....
Нема коментара:
Постави коментар